Vladaj sobom

Zamisli običnu večer. Zadaš si rok: do deset mora biti gotovo ono što odgađaš već tjedan dana. U devet i petnaest otvaraš laptop. U devet i dvadeset gledaš nešto sasvim treće. U deset te muči ljutnja, i to na sebe, a ljutnja ništa ne popravlja. Sutra navečer krug će se ponoviti, i to znaš.

Ili zamisli drugu scenu. Stigla ti je poruka koja te pogodila u živac, a prije nego što misao uopće stigne do tebe, prsti već odgovaraju. Poslano. Ono što ti je bilo na umu i ono što je poslano nisu ista stvar, a posljedice nosi ova druga.

U obje scene ostaje isto neugodno pitanje: tko je tada odlučivao? Nije to bio onaj ti koji u mirnim trenucima točno zna što želi i kakav čovjek želi postati. Kormilo je preuzelo nešto drugo: impuls, strah, umor, navika, povrijeđen ponos. U vlastitoj zemlji bio si samo gost.

Većina savjeta o samokontroli svodi se na jednu rečenicu: više se trudi. Ova knjiga polazi od drukčijeg pitanja. Ne kako biti stroži prema sebi, nego tko sve u tebi zapravo vlada i kako vlast vratiti tamo gdje joj je mjesto.

Kraljevstvo u tebi

Svaki čovjek vlada kraljevstvom koje nikad nije birao. U njemu sjede ministri: razum, koji planira; ambicija, koja gura naprijed; strah, koji upozorava na opasnost, katkad i tamo gdje je nema. Tu su i dvorjani koji žele sve odmah, i lijeni savjetnik koji svaki važan posao obećava za sutra. Povremeno stiže i pobunjenik, bijes, koji razvaljuje vrata prije nego što itko upita što se događa.

Dobar vladar ne ubija svoje ministre. Strah mu čuva granice, ambicija širi zemlju, a bijes katkad pokaže gdje je počinjena nepravda. Zlo nastaje tek kad ministar postane vladar.

Zato ova knjiga govori o upravljanju, a ne o potiskivanju. Vladati sobom ne znači ušutkati sve glasove u sebi. Znači znati tko govori, saslušati ga i tek onda odlučiti.

Zašto sada

Nikad nije bilo lakše izgubiti vlast nad samim sobom. Dvorjani koji žele sve odmah danas imaju dostavu u džepu: obavijest, video, narudžbu, odgovor, sve u dva dodira. Glasnik koji viče nalazi nove vijesti svakih nekoliko minuta. Pobunjenik ima javnu pozornicu na kojoj se rečenica izrečena u gnjevu pamti zauvijek. A lijeni ministar više ne mora izmišljati izgovore: uvijek postoji još nešto što se može pogledati.

· · ·

Prijestolje nitko nije oduzeo. Samo je predugo ostalo prazno. Počnimo od prvog pitanja: što je zapravo u tvojoj vlasti?

Nastavak čeka u knjizi. Uzmi svoj primjerak →